kako pokazujem da su sva naša prijenosna računala zaštićena

Antivirusni programi su dio kibernetske higijene, ne samostalno pitanje

"Svi laptopi imaju antivirusni program" obično je potpitanje u okviru šire teme o osnovnim praksama kibernetske higijene. Zaštita krajnjih točaka (stručni termin za antivirusni program, otkrivanje zlonamjernog softvera i ponekad EDR na laptopima) jedna je od mjera koju klijenti provjeravaju kao dio osposobljavanje u osnovnim praksama cyberhigijene, i preklapa se s širom temom politika pristupa i upravljanja poslovnim resursima — jer bez pregleda koje su laptopi prisutne, ne možete dokazati da su svi zaštićeni.

Dokaz koji klijenti obično trebaju vidjeti ovdje je izvoz iz vašeg sustava za upravljanje krajnjim točkama (Intune, Jamf, CrowdStrike ili slično) sa statusom antivirusnog programa za svaki laptop: aktivan, posljednja ažuriranja, posljednja provjera. Snimka zaslona jednog laptopa nije dokaz za flotu; pregledni pregled nadzorne ploče sa svim uređajima jest. Ako nemate centralizirano upravljanje, najiskrenije je odgovor da to još ne možete dokazati na razini flote — to je nešto drugačije od "ne, ne činimo ništa", a to razlikovanje možete objasniti i u portalu vašeg klijenta.

Odakle ovo dolazi: članak 21 stavak 2 i Prilog A

Članak 21 stavak 2 Direktive NIS2 eksplicitno navodi kibernetsku higijenu i obuku o sigurnosti kao jedne od deset obaveznih mjera za subjekte koji spadaju pod Direktivu; zaštita krajnjih točaka u praksi spada u ovu kategoriju. ISO/IEC 27001 to dodatno razrađuje u Prilogu A sa specifičnim mjerama kontrole za zaštitu od zlonamjernog softvera i upravljanje uređajima — zato klijenti s ISO iskustvom često traže malo drugačije dokaze od klijenata koji se izravno pozivaju na tekst NIS2. Ako sami ne spadate pod Direktivu, korisno je prvo provjeriti to putem jesu li poduzećem predmet Direktive NIS2, jer to određuje koliko teški taj dokaz mora biti.