klijent pita koristimo li antivirus ili zaštitu krajnje točke

Antivirus spada pod upravljanje ranljivostima, a ne pod cyber higijenu

Antivirus ili zaštita krajnjih točaka je tehnička mjera koju najbolje postavljaš pod upravljanje ranljivostima ili pod politiku pristupa, a ne pod svjesnost. Zaštita krajnjih točaka otkriva i blokira zlonamjernu programsku opremu na prijenosnim računalima, poslužiteljima i mobilnim uređajima — to je nešto drugačije od deset mjera u cjelini, a korisnici koji to posebno pitaju obično žele samo potvrdu da na svim krajnjim točkama radi aktivno, ažurirano sustav, a ne potpuni opis svoje arhitekture.

Ako poduzeće ima rješenje za zaštitu krajnjih točaka (Defender for Endpoint, CrowdStrike, Sophos ili slično) s centralnom upravom i automatskim ažuriranjima, "da" s kratkim objašnjenjem je uobičajeni odgovor. Ako nedostaje centralna uprava i samo se izvršava samostalni antivirusni sustav za potrošače, tada se "da" ne može braniti — korisnik koji dalje pita na to često želi znati je li dio šire proces za otkrivanje i ispravljanje ranljivosti, a samostalan antivirusprogramski program bez daljnjeg obrazloženja ne odgovara u potpunosti na to pitanje. Ako si nesiguran, "ne" s objašnjenjem je iskrenije od "da" koji se pri reviziji pokažu neispravnim.

Gdje iz toga slijedi: članak 21 stavak 2 i Prilog A

Članak 21 stavak 2 Direktive NIS2 između deset mjera eksplicitno navodi osnovne prakse u području cyberhygijene i zaštite sustava tijekom nabave, razvoja i održavanja — zaštita krajnjih točaka smatra se tehničkim ispunjenjem toga, zajedno s upravljanjem zakrpama. U ISO/IEC 27001 Prilogu A to se nalazi u kontrolnim mjerama za "zaštitu od zloćudnog softvera" i u široj kategoriji tehničke sigurnosti. Kupci koji postavljaju to pitanje na osnovu svoje politike pristupa, uključujući upravljanje poslovnim sredstvima, obično očekuju konkretan odgovor o pokrivenosti (koji uređaji) i upravljanju (centralizirano ili ne), ne naziv proizvoda.