Bilježe li se i čuvaju li se događaji u sustavima?

Logiranje pada pod više mjera članka 21. stavka 2

Nema zasebne stavke "logiranje" u članku 21. stavku 2. NIS2 direktive. Pitanje o registraciji i čuvanju događaja u sustavima principalmente se odnosi na točku b, o upravljanju incidentima, i točku d, o kontinuitetu poslovanja i kriznom upravljanju. Logiranje je dokaz kojim možete rekonstruirati incident: tko je što radio, kada, s kojeg sustava. Bez zapisa, postupak upravljanja incidentima u praksi je teško dokazati, čak i ako taj postupak postoji na papiru.

Ono što točno pita klijent razlikuje se ovisno o popisu pitanja. Neki portali prate samo je li logiranje provedeno, drugi prate razdoblje čuvanja, koje se sustave logiraju ili tko ima pristup zapisima. Potonje se opet odnosi na politiku pristupa: ako su zapisi promjenjivi od strane iste osobe koja bi trebala kontrolirati, bitno je politikom pristupa i upravljanjem poslovnim sredstvima to naglasiti. Ako nemate centralizirano logiranje ili niste utvrdili razdoblje čuvanja, odgovorite s "ne" ili "djelomično" — odvojena Excel datoteka s pogreškama ne računa se automatski kao dokaz, a fabrikuvan "da" nije ništa manje fabrikuvan.

Članak 21. stavka 2, posebno pod b i d

Članak 21. stavka 2. NIS2 direktive navodi deset kategorija mjera koje entitet mora poduzeti, na osnovi "all-hazards" pristupa. Logiranje nije doslovno navedeno kao vlastita kategorija, ali se u praksi svrstava u dio b (upravljanje incidentima) i dio d (kontinuitet poslovanja, kao što su upravljanje sigurnosnim kopijama i krizno upravljanje), jer su zabilježeni događaji potrebni za prepoznavanje incidenta, njegovu istragу i naknadnu odgovornost. Koji točan zahtjev klijent s time vežu — razdoblje čuvanja, obuhvat, upravljanje pristupom samim zapisima — nije razrađeno u samoj direktivi već se često dodatno popunjava u nacionalnoj transpoziciji ili na portalu klijenta.