trebam li kao dobavljač obavezno popuniti pitanja o održivosti kupca

Nema zakonske obveze, ali postoji ugovorna压nja

Ne, nema zakona koji bi obvezao malo poduzeće da ispuni ESG-upitnik. Obaveza izvještavanja prema Direktivi (EU) 2022/2464 (CSRD) odnosi se na samo veliki subjekt poslovanja, a ne na njegove dobavljače. Ono što se zaista događa: taj veliki kupac mora izvještavati o cijelom lancu opskrbe, pa stoga prosljeđuje upitnik svima koji mu dobavljaju. Ispunjavanje tada postaje pitanje ugovora i odnosa, a ne zakona.

U praksi to znači: kupac postavlja pitanja, a neodgovvaranje košta narudžbu, ne kaznu. Većina listi koje sada kruže temelji se na EFRAG VSME, dobrovoljnom osnovnom modulu koji je upravo napravljen kako bi poduzeće koje nije kotirано na burzi nije moralo proći kroz cijelo CSRD-izvještavanje, već moglo dostaviti nešto strukturirano. Prepoznaješ li taj format, odmah znaš koja razina detalja se očekuje: broj zaposlenih, CO2-pokazatelj, potrošnja energije, i često pitanje o broju zaposlenih u poduzeću kao osnovi za izračun. Ako nemaš brojku, onda je "nije dostupno" validan odgovor — bolje nego procjena koju ćeš kasnije morati ispraviti.

Gdje se vidljiva ta razlika između zakona i ugovora

Direktiva (EU) 2022/2464 mijenja obavezu izvještavanja velikog subjekta poslovanja koji je dužan izvještavati; VSME-standard EFRAG je eksplicitno zamišljen kao dobrovoljni instrument za strane izvan njega. Da dobavljač ipak nešto ispuni, ne proizlazi iz samog tog propisa nego iz ugovora o isporuci sa kupcem koji pod njega pada. Za osnovne podatke koji se pojavljuju u gotovo svakom upitiku — kao što je sektor u kojem poduzeće posluje — vrijedi da su već fiksni u Registru trgovaca prema Zakonu o registru trgovaca iz 2007., pa ih ne moraš sam rekonstruirati.