kako dostaviti prethodnu povijest šteta osiguravatelju

Povijest šteta proslijeđujete s pregledom police i pregledом šteta

Osiguravatelj obično želi znati tri stvari: koje su štete nastale u posljednjim godinama (često tri do pet godina), koja je bila uzrok i kako je šteta rješena. Dokaz za to je pregled šteta ili pregled prolongacije od trenutnog ili prethodnog osiguravatelja. Taj pregled prikazuje po polici prijavljene štete, isplaćene iznose i je li neki dosje još otvoren. Ako taj pregled nemate sami, obično ga možete zatražiti od vašeg trenutnog osiguravatelja ili posrednika; oni ga standardno čuvaju.

Ako nemate povijest šteta jer je poduzeće upravo započelo, ili jer u traženom razdoblju nije bilo nikakvih incidenata, tada je "nisu poznate štete" valjan odgovor — pod uvjetom da to možete potkrijepiti trajanjem postojeće police. Osiguravatelj pita za to odvojeno od pitanja o financijskoj zdravlju; potonje se odnosi na solventnost i prodaju, a ne na povijest šteta, i objašnjeno je odvojeno u osiguravatelj pita je li naše poduzeće financijski zdravo, što trebam unijetiNapomena da se radi o drugačijem dokazu nego što banka traži: banka gleda na ponašanje plaćanja i kreditni rizik, osiguravatelj na pregled šteta — razlog zašto se te liste tako razlikuju pojašnjeno je u zašto banka pita potpuno različita pitanja od osiguratelja ako je u pitanju isto.

Nema zakonske dužnosti čuvanja, ali je to uobičajena tržišna praksa

Nema odredbe iz Zakona o trgovačnom registru 2007., Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ili Direktive CSRD (EU) 2022/2464 koja izričito regulira povijest šteta — naime, to su propisi o trgovačnim registarskim podacima, ispitivanju klijenta za rizik od pranja novca i izvještavanju o održivosti, a povijest šteta izvan tih triju pada. Zahtjev za povijest šteta proizlazi iz politike prihvaćanja samog osiguravatelja: on procjenjuje rizik na temelju prošlosti, a ne na temelju vaše zakonske obaveze. Pregled šteta koji razmjenjuju posrednici i osiguravatelji je prema tome tržišna praksa, a ne zakonski propisani dokument.