može li sustav rukovati upitnicima na dva jezika

Jezik pitanja nije problem, prepoznavanje je

Sustav prepoznaje pitanja prema sadržaju, ne prema jeziku. Pitanje poput "Sotto quale numero di registrazione è iscritta l'impresa" biti će prepoznato bilo da je napisano na hrvatskom ili na engleskom kao "company registration number" — sustav povezuje pitanje s podacima iz dossiera lanca, a ne s doslovno navedenom formulacijom. Mješovite ljestvice pitanja, gdje je jedan dio na engleskom a drugi na hrvatskom, čest su slučaj kod međunarodnih klijenata koji svoj portal dijelom lokaliziraju a dijelom ne. To u praksi funkcionira jednako dobro kao lista na jednom jeziku.

Ono što je važno je pitanje iza pitanja. "Number of employees" i "Broj zaposlenih" su isto pitanje na dva jezika i vode do istog odgovora iz broj zaposlenih u poduzećuMeđutim, "Data protection officer" i "Službenik za zaštitu podataka" izgledaju slično i jesu slični, dok "Business continuity" i "Kontinuitet poslovanja" dodiruju isti predmet kao plan kontinuitetaali po portalu mogu postaviti malo različitu razinu detalja. Jezik je dakle rijetko problem; preciznost temeljnog pitanja jest. U slučaju dileme o točnom značenju određenog engleskog termina, to je nešto što se treba potvrditi po odgovoru — sustav predlaže, korisnik odobrava ili odbija.

Prepoznavanje radi na razini pitanja, ne na razini dokumenta

To ne proizlazi iz jednog zakonskog pravila već iz načina na koji funkcionira prepoznavanje ljestvica pitanja: svako pitanje analizira se zasebno i povezuje s kategorijom u dosseru lanca, kao što su podaci iz Zakona o trgovačkom registru 2007. ili deset mjera iz članka 21. stavak 2. Direktive o NIS2. Budući da ta poveznica nastaje na osnovi značenja a ne teksta, jezik izvorne formulacije pitanja ne čini razliku u tome hoće li se odgovor pronaći.