zašto banka želi znati s kojim je drugim poduzećima povezana naša poduzeća

Banka provjerava UBO-e, strukturu grupe i rizik koncentracije

Banka pita to obično kako bi provjerila tri stvari: tko su konačni vlasnici (UBO-i), kako je poduzeće povezano u grupu ili lanac drugih poduzeća, te postoje li ovisnosti koje utječu na kreditni rizik. To je dio ispitivanja klijenta koje banke moraju provesti prema Wwft. Pitanje dakle rijetko dolazi iz znatiželje — povezano je sa vlastitom zakonskom dužnosti banke da ispita svoje poslovne klijente.

U praksi se pitanje obično dijeli na dva dijela. Prvi dio odnosi se na vlasništvo i kontrolu: tko su dioničari, postoji li matično poduzeće, postoje li kćerinska poduzeća. To se preklapa s onim što je već utvrđeno o registarski broj pod kojim je poduzeće upisano, jer se struktura grupe često može pratiti do upisa u Poslovni registar. Drugi dio odnosi se na komercijalnu povezanost: veliki kupci, veliki dobavljači, zajednička ulaganja. Potonje banka trebá kako bi procijenila rizik koncentracije — što se dogodi s kreditnom sposobnošću poduzeća ako jedan veliki kupac otpadne. To je drugačiji pristup nego kod pitanja o zemljama u kojima poduzeće ima filijale , koje se više odnose na operacijsku raspodjelu nego na vlasništvo.

Gdje to proizlazi: iz Poslovnog registra i Wwft

Osnovni podaci o pravnoj formi, upraviteljima i strukturi dioničara koje banke prate u velikoj mjeri se poklapaju s onim što je već javno zabilježeno prema Zakonu o poslovnom registru iz 2007. Što banka dodatno pita — prirodu poslovnih odnosa s drugim poduzećima i važnost tog za kontinuitet — ne proizlazi iz jednog članka koji je ovdje dan kao izvor, već iz vlastite procjene rizika koju banka kao institucija pod Wwft mora provesti. Za odgovaranje pomaže razlikovanje između onoga što je faktički upisano u Poslovni registar i onoga što banka pita kao dodatnu, specifičnu procjenu za klijenta: prvo se može pratiti do službenog izvora, drugo ne.