osiguravatelj želi znati koje štete je moje poduzeće ranije imalo što navesti

Povijest šteta: broj, uzrok i iznos po godini polise

Osiguravač obično želi tri stvari po godini polise: broj šteta, uzrok (na primjer požar, vodna šteta, odgovornost, cyberincident) i isplaćeni iznos ili rezerva za štete. Ponekad se pita i o tekućim šteta koje još nisu riješene, kao i o odbijenim šteta. Unesite ono što je navedeno u pregledu povijesti šteta trenutnog ili prethodnog osiguravača; to je obično najpouzdanija izvora, jer dolazi izravno od strane koja je štetu isplatila ili procijenila. Ako nema takvog pregleda, alternativa je vlastiti registar šteta s datumom, uzrokom i rješavanjem — pod uvjetom da je u skladu s onim što je navedeno u računovodstvu.

Ako nemaš datoteku ili pregled s povijesnim podacima o šteta, nemoj upisati procjenu. Osiguravač to često provjerava prema svojoj politici prihvaćanja i prema onome što je prijavio prethodni osiguravač; procijenjeni iznos koji se razlikuje od te izvora stvara više pitanja nego iskreno "još nije dostupno" s obavezom da se dostavi naknadno. Ova tema često se spominje zajedno s pitanjem o financijskoj zdravljenosti tvrtke, jer povijest šteta i solventnost zajedno određuju profil rizika koji osiguravač koristi za premiju. Za osjetljive iznose šteta obrati pažnju na gumb povjerljivosti, tako da je broj vidljiv samo onima koji stvarno ocjenjuju anketni upitnik.

Zašto banke i osiguravači ovdje postavljaju različita pitanja

Povijest šteta nije u zakonskoj izvoru kao što su Zakon o registru trgovaca 2007. ili Zakon o sprječavanju pranja novca — to je vlastiti kriterij prihvaćanja osiguravača, zasnovan na njegovom modelu rizika. To objašnjava zašto format varira po osiguravačima: jedan pita po uzroku štete, drugi po godini polise, a treći samo o ukupnom iznosu iznad granice. To se podudara sa širim obrascem zbog kojeg banka postavlja drugačija pitanja od osiguravača o istoj temi: banke procjenjuju rizik od pranja novca i kreditni rizik, osiguravači procjenjuju osigurljivost i premiju, a svaki koristi vlastiti format bez zakonske osnovne strukture.