zašto banka svake godine ponovno šalje istu ljestvicu pitanja

Banka ponavlja svoju provjeru klijenta, ne svoju znatiželju

Banka mora svaki put iznova utvrditi da je njezina provjera klijenta i dalje točna. Ta provjera — tko je trgovačko društvo, tko su konačni vlasnički udjeli, odakle dolaze sredstva — nije snimak koji prosljeđuješ jednom i koji nakon toga ostaje vrijeđeći. Banka mora moći dokazati da je njezina slika klijenta aktualna, što znači: periodički ponavljati ista pitanja, čak i ako se ništa nije promijenilo. Zbog toga pitanje o konačnim vlasnicima svaki se put pojavljuje, čak i ako je struktura UBO već tri godine ista.

Ono što se razlikuje po banci je rizični profil klijenta, što određuje koliko često i koliko detaljno. Klijent s višim rizikom — pomislite na odnosnik PEP-a ili strukturu s više inozemnih entiteta — dobiva češće i detaljnije ispitivanje nego klijent s niskim rizikom. To također objašnjava zašto se pitanje je li upravitelj politički istaknut a osoba ponekad javlja godišnje, a ponekad samo jednom u nekoliko godina. Upitnik dakle nije nasumično ponovljen, ali ritam određuje banka, a ne fiksni zakonski rok koji je jednak za svakog klijenta.

Gdje se to nalazi u Wwft-u: provjera klijenta

Obveza kontinuirane provjere klijenta proizlazi iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Taj zakon obavezuje banku ne samo na provjeru pri uspostavljanju odnosa, već i na stalno praćenje je li se ranije prikupljenim podacima ažurno ili ih ponovo zatražiti kada to nije sigurno. Druga lanačka pitanja, poput onih o podacima iz Obrtnog registra ili o izvještavanju o održivosti prema CSRD-u, imaju svaki svoj ritam; godišnje bankarsko pitanje dolazi specifično iz ove Wwft-obaveze.