banka postavlja pitanje o gotovinama u našem poduzeću što trebam reći

Gotovina je pokazatelj pranja novca, ne sumnja

Banka pita ovo kao dio istraživanja klijenta koje proizlazi iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft). Gotovinskih primanja za banku je teže pratiti nego bankovnih transferi: nema suprotnog računa, imena uplatitelja, automatskog traga. To čini gotovinu osjetljivijom na zlouporabu, pa banka o tome pita kod gotovo svakog poslovnog klijenta — ne zato što nešto nije u redu, već zato što banka mora ovo za sve zabilježiti.

Konkretno, banka želi znati: primjenjujete li gotovinu, koliko (otprilike, kao postotak prometa) i od koga — od privatnih klijenata na šalteru ili i od poslovnih odnosa. Ako nemate gotovinsku prodaju, tada je "ne" odgovor i to je obično kraj pitanja. Ako je imate, primjerice u ugostiteljstvu ili maloprodaji, često slijedi nastavno pitanje kako tu novac obrađujete: brojite li je sami, uplaćujete li je u banci ili preko obrađivača novca, i koji su uobičajeni iznosi po transakciji. Ovo je često povezano s pitanjem o izvorištu imovine tvrtke, jer se gotovinsko poslovanje u objašnjenju o podrijetlu sredstava često navodi posebno.

Obrazloženje: istraživanje klijentele prema Zakonu o sprječavanju pranja novca

Obaveza provedbe ovog istraživanja počiva na banci, a ne na vama: institucije koje spadaju u primjenu Zakona o sprječavanju pranja novca moraju provesti istraživanje klijentele o prirodi i pozadini poslovnog odnosa te transakcija, a gotovina je pri tome standardna točka pozornosti zbog ograničenih mogućnosti dokumentiranja. To je odvojeno od istraživanja o tome tko zastupa ili kontrolira poduzeće — to pitanje se obično nalazi u posebnom bloku, vidjeti „Odgovorna osoba tko su konačni korisnici poduzeća . Ako nemate pripremljen odgovor na pitanje o gotovini jer ste to nikad pratili, procjena na osnovi blagajne obično je dovoljna; točan postotak se rijetko očekuje.