osiguravatelj pita s kojim zemljama trguje što navesti

Zemlje navodite obično na temelju stvarnog trgovinskog poslovanja

Obično osiguravač ne traži svaku zemlju u koju ste ikada poslali fakturu, već zemlje s kojima se posluje trajno: stalni dobavljači, stalni kupci, poslovnice. To je pitanje iz klijentske provjere, a ne iz CSRD-a — osiguravač želi znati gdje se nalazi rizik, a ne kako je održiva dobavna lanac. Zemlje iz sankcija i zemlje s visokim profil rizika imaju veću težinu od jednokratne narudžbe u susjednu zemlju. Ako sumnjate trebate li prijaviti slučajnu transakciju, pogledajte što sam portal navodi kao granicu (često minimalni iznos ili udio u prometu) umjesto da sami određujete granicu.

Ono što konkretno priložite ovisi o tome što je lanac podataka već zavedao: često popis zemalja s udjelom prometa ili brojem odnosa po zemlji, povezan s poslovnicama i eventualno s bankarskim odnosima koji pripadaju toj zemlji. Ako postoji sumnja u vezi zemlje jer je protivna strana tamo registrirana, to brzo dotiče ili je poduzeće ili član uprave na listi sankcija — to je zaseban odgovor, ali se često pita u istoj seriji pitanja. Ako nemate potpuni pregled svih zemalja, "još nije potpuno, bit će dopunjeno" je pošteniji odgovor nego procjena koja nije točna.

Osnova: Wwft klijentska provjera, a ne Trgovinski registar

Pitanje o zemljama ne dolazi iz Zakona o trgovačkom registru 2007 — tamo se samo bilježi tko je poduzeće i gdje je registrirano, a ne s kime posluje. Osnova je klijentska provjera iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma: osiguravač mora procijeniti rizike odnosa, a zemlja protivne strane je tu standardni čimbenik. Taj pregled često se preklapa s onim što je već zabilježeno kod izvorištu imovine tvrtke, jer oba pitanja proizlaze iz iste procjene rizika.