trebam li nametati svoje glavne dobavljače banci

Da, ali uglavnom samo kao ovisnost, a ne kao popis imena

U gotovo svim slučajevima: da, ovo je pitanje na koje banka očekuje odgovor, ali prvo pažljivo pogledate što se točno pita. Banke obično to pitaju ne kako bi dobile potpuni popis dobavljača, već da bi procijenile koncentracijsku riziku: je li poduzeće jako ovisno o jednome ili nekoliko dobavljača, i što se dogodi s poslovanjem ako oni otpadnu. To je dio istraživanja klijenta koje banke obavezno provode na temelju Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Pitanje se često nalazi u istoj upitnici kao pitanje koja je izvora imovine poduzeća, jer se oba tiču robusnosti i podrijetla novčanih tokova poduzeća.

Konkretno, banke obično pitaju za postotak: koji dio nabave od najvećega dobavljača ili od tri najveća dobavljača čini, i ponekad zemlju sjedišta tih dobavljača (relevantno za sankcijsku i anti-pranja novca riziku). Imena pojedinih dobavljača rijetko su potrebna; postotak i eventualno sektor obično je dovoljno. Ako ne znate točan postotak, onda je "nema koncentracije iznad X% kod jednoga dobavljača" također validan odgovor, pod uvjetom da je to točno. Napomena: ovo je drugačije pitanje od onog o prosječan rok plaćanja dobavljačima — koje se tiče ponašanja pri plaćanju, a ne o ovisnosti.

Gdje se to temelji: istraživanje klijenta i Sudski registar

Obaveza banke da postavlja ova pitanja proizlazi iz istraživanja klijenta prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma; koncentracija dobavljača spada pod širi rizični profil klijenta koji banka mora utvrditi. Osnovni podaci samoga poduzeća — pravni oblik, sjedište, uprava — dolaze iz Sudskoga registra na temelju Zakona o Sudskom registru 2007., ali informacije o dobavljačima nisu tamo dostupne pa se zato moraju posebno dostaviti.