banka pita zemlje s kojima radimo zašto je to rizično za njih

Rizik zemlje je dio ispitivanja klijenta, a ne dio sankcijske politike posebno

Banka pita o zemljama trgovanja jer je to obavezni dio ispitivanja klijenta prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft). Zemlje se pri tome razvrstavaju prema riziku: zemlje sa slabim zakonodavstvom protiv pranja novca, zemlje s povećanom korupcijom i zemlje koje se nalaze na listi sankcija ili embarga, težu više. Banci nije do tvojih poslovnih partnera pojedinačno, već do ukupne slike: što je viši udio zemalja visokog rizika u tvojoj poslovanju, to je detaljnije ispitivanje klijenta koje banka mora provoditi — s mogućnostima dodatnih pitanja o izvoru sredstava ili suprotnih stranaka.

Ovo je usko povezano s pitanjem o listama sankcija, koje često naiđeš u istoj listi pitanja: vidi nalazi li se poduzeće ili neko od njezinih upravitelja na listi sankcija. Oba pitanja služe istoj svrsi — banka mora moći dokazati da zna s kime i gdje posluje, također prema ispitivanju klijenta koji banka standardno trebala provoditi u poslovnom odnosu. Ako nemaš gotovu listu zemalja trgovanja, odgovor se često može zaključiti iz administracije računa ili carnih podataka; ako nedostaju takvi dokazi, pametnije je to naznačiti nego potvrdu kao teško da.

Odakle proizlazi: klijentska analiza prema ZKF-u

Obveza ispitivanja klijenta, uključujući procjenu rizika zemlje, proizlazi iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Ovaj zakon obvezuje banke na pristup usmjeran prema riziku: što je viši rizik klijenta ili transakcije, što mora biti temeljitije ispitivanje. Zemlje koje međunarodne organizacije označavaju kao visoko rizične, računaju se kao čimbenik rizika. Ovo je odvojeno od pitanja o izvoru bogatstva, koje zasebno možeš pronaći kod koja je izvora imovine poduzeća — oba pitanja prehrane isti profil rizika, ali su odvojeni dijelovi dosjea koji banka mora izgraditi.