zašto banka pita trgujemo li s kupcima izvan Nizozemske

Zemlje izvan Nizozemske dio su rizičnog profila

Banka pita to jer istraživanje klijenta prema Zakonu o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft) obavezno uzima u obzir zemljopisni rizik. Poslovanje s klijentima u drugim zemljama — posebno izvan EU-a, ili u zemljama s većim rizikom od pranja novca ili financiranja terorizma — povećava rizični profil koji banka dodjeljuje vašoj tvrtki. To nije sumnja; to je fiksni korak u istrazi koju banka mora provesti za svakog poslovnog klijenta, bez obzira na sektor.

Konkretno, banka obično želi znati: u kojim se zemljama nalaze vaši kupci i dobavljači, radi li se o incidentnoj ili strukturiranoj trgovini, i jesu li među njima zemlje koje se nalaze na sankcijskoj listi ili na listi visokog rizika. To je povezano s pitanjem nalazi li se poduzeće ili neko od njezinih upravitelja na listi sankcija — rizik od sankcija i rizik zemlje u praksi se često spominju u jednom dahu, čak i ako obrazac ih prikazuje odvojeno. Ako nemate administraciju izvoza koja je raspoređuje po zemljama, globalni opis s glavnim regijama obično je dovoljan; ne izmišljajte precizne postotke ako ih nemate.

Opravdanje iz istraživanja klijenta

To proizlazi iz istraživanja klijenta kako je razrađeno u Wwft-u: banke moraju pratiti poslovni odnos i transakcije na temelju pristupa temeljena na riziku, pri čemu su zemlje porijekla i odredišta novčanih tokova jedan od stalnih čimbenika. To istraživanje je odvojeno od Zakona o trgovačkom registru iz 2007., koji samo utvrđuje tko je tvrtka i tko je vodi — to se više odnosi na pitanje koji su krajnji stvarni vlasnici poduzeća. Samo pitanje o zemljama dakle ne dolazi iz trgovačkog registra, već iz obveze same banke da procijeni rizik odnosa.