kako objašnjem svoju strukturu dioničara banci

Banka želi znati tko je konačni korisnik sredstava

Banka ne pita o strukturi dioničara iz znatiželje, već da bi odredila tko je UBO — «ultimate beneficial owner», prirodna osoba koja je na kraju vlasnik ili ima nadzor. To je obveza koja proizlazi iz zakona o sprječavanju pranja novca, i ona se primjenjuje na svaku banku pri sklapanju ili pregledu odnosa s klijentom. Dakle, nije to pitanje koje sama banka izmišlja: svaka banka ga postavlja u gotovo istom obliku.

Ono što konkretno dostaviš je shema lanca vlasništva: koja entitet drži koji postotak dionica, do prirodnih osoba na vrhu strukture. Pri jednostavnoj strukturi — jedno držanje, jedan vlasnik — to je pola A4 lista. Kod više međuholdings ili inozemnih dioničara banka često želi da vidi izvadak po razini. Taj isti izvadak koristiš inače i za registarski broj pod kojim je poduzeće upisano — što banka obično pita u istoj fazi uklapanja. Ako imaš dioničara u drugoj zemlji, često se vraća i pitanje u kojim se zemljama poduzeće nalazijer to utječe na procjenu rizika banke. Ako nedostaje karika — primjerice jer inozemna mati ne daje nedavno izvadak — onda je «još za dostaviti» uobičajen odgovor; banka će onda sama poslati upomenu.

Gdje je ovo navedeno: Sudski registar kao izvorni registar

Osnova svakog sheme dioničara je upis u Sudski registar, u kojem se prema Zakonu o sudskom registru 2007. bilježe direktori, dioničari i odnosi nadzora poduzeća. Za nizozemsku entitet nedavni je izvadak stoga prvi dokaz; za inozemne međuholdings primjenjuje se ekvivalent iz lokalnog registra. Ovaj zakon ne kaže ništa o tome što banka s tim mora učiniti — to proizlazi iz zakona o sprječavanju pranja novca — ali navedeno je gdje su podaci koje banka pita službeno zapisani.