zašto banka pita je li ravnatelj/ица ranije bio/bila nesolventan/a

Dio klijentske analize, nije dio modela rizika

Banka postavlja ovo pitanje kao dio obvezne klijentske analize prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (ZSPNFT). Prethodno bankrotstvo direktora ukazuje na rizik od integriteta, jedan od standardnih stavki koje svaka banka provjerava za svakog poslovnog klijenta. Nije zasebno pitanje kreditne sposobnosti i odvojeno je od kreditne ocjene same poduzeća — to je drugi dio dosijea, vidi također Ima li poduzeće trenutnu kreditnu procjenu?.

Pitanje se gotovo uvijek odnosi na direktora kao fizičku osobu, ne na poduzeće koje sadatraži ili održava račun. Ako nijedan od sadašnjih direktora nikada nije osobno doživio bankrot, odgovor je "ne" i nema ničega dalje što treba dostaviti. Ako je to slučaj, banka obično želi znati kada je to bilo, o kojem se poduzeću radilo i kako je riješeno — izvještaj stečajnog upravitelja ili sudska presuda su uobičajeni dokazi. Ova tema često se javlja u istoj istrazi kao Tko su krajnji vlasnici poduzeća?, jer banke često istražuju direktore i UBO-je u isto vrijeme.

Izvedeno iz klijentske analize prema ZSPNFT

Obveza takvog pregleda proizlazi iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji obvezuje banke i druge institucije da poznaju svoga klijenta, uključujući osobe koje vode poduzeće. Zakon sam ne spominje eksplicitno "bankrot" kao pitanje, ali otvoreni standard klijentske analize daje bankama prostor da uključe takva pitanja o integritetu u vlastiti oblik. To također objašnjava zašto jedna banka pita, a druga ne, ili zašto je pitanje drugačije formulirano nego kod osiguratelja — usporedi zašto banka pita potpuno različita pitanja od osiguratelja ako je u pitanju isto.