zašto banka želi znati koliko gotovine kruži u našoj firmi

Gotovina je indikator u istraživanju klijenta

Banka pita ovo jer je gotovina teža za praćenje od bankovne transakcije, što je čini standardnom točkom pažnje u istraživanju klijenta koji banke moraju provesti na temelju Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Banka mora procijeniti rizik svakoga poslovnog odnosa, a visok udio gotovine u prometu povećava taj rizični profil, bez obzira na to je li nešto pogrešno. To dakle nije sumnja, već standardno pitanje u rizičnom profilu koji banka mora voditi za svakog klijenta.

Konkretno, banka obično želi znati koji dio prometa dolazi u gotovini, iz koje aktivnosti dolazi (primjerice blagajna u trgovini ili usluge plaćene u gotovini) i je li se taj udio promijenio u odnosu na prethodnu godinu. Ako nemate te brojeve precizno, procjena s jasnim objašnjenjem izvora te procjene obično je prihvatljiva; golo negiranje bez obrazloženja nije. Ista banka često postavlja i druga pitanja koja su povezana s ovim rizičnim profilom, kao što je što je izvor sredstava poduzeća i kod kojih banaka poduzeće održava račune — gotovina je za banku samo jedan dio većeg slike, a ne neovisno pitanje.

Gdje se ovo temelji: ispitivanje klijenta prema Wwft

Obaveza prikupljanja takvih rizičnih pokazatelja proizlazi iz istraživanja klijenta koje Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma nametnuo bankama: banka mora ne samo znati tko je klijent, već i kako novac teče kroz poduzeće, kako bi mogla prepoznati neobičnu transakciju. To je drugačija perspektiva od, primjerice, osiguravatelja, koji više gleda na financijsko zdravlje nego na tokove novca — zato što popis pitanja banke dolazi do drugačije točke nego popis pitanja osiguravatelja, iako se čini da je tema ista.