zašto banka želi znati koliko gotovine primam

Gotovina je za banku pokazatelj rizika od pranja novca

Banka pita ovo zato što visok udio gotovinske prodaje često ide zajedno s rizikom od pranja novca, i banka je obavezna procijeniti taj rizik kao dio istraživanja klijenta prema Zakonu o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft). Gotovina se teže može pratiti do izvora od bankovnog transfera, pa banka želi znati je li udio gotovine u tvojoj poslovnoj djelatnosti u skladu s vrstom aktivnosti. Ugostiteljski objekat s visokim prometom u blagajni je drugačiji od savjetodavnog ureda koji bi naveo 40% gotovine — potonje je upozorenje, nije nužno problem, ali je nešto za što banka želi objašnjenje.

Što banka konkretno pita, razlikuje se ovisno o instituciji: ponekad postotak, ponekad procjena u kategorijama ("manje od 10%", "10-25%" itd.), ponekad pojašnjenje kako se taj postotak formira. Ako nemaš evidenciju blagajne koja izravno pokazuje taj postotak, prihvatljiva je obrazložena procjena na temelju tvoje računovodstvene evidencije — banka ne očekuje izvještaj revizora, ali očekuje prihvatljiv odgovor. Ovo pitanje često je povezano s drugim pitanjima iz istog istraživanja klijenta, kao što su izvorištu imovine tvrtke i kod kojih banaka poduzeće održava račune — zajedno tvore sliku koju banka trebuje da bi utvrdila tvoj rizični profil.

Pravna osnova: provjera klijenta u Wwft-u

Ovo pitanje proizlazi iz obveze istraživanja klijenta prema Wwft: banke moraju utvrditi prirodu i svrhu poslovnog odnosa i napraviti procjenu rizika, a udio gotovinske prodaje je pri tome standardni pokazatelj. To je odvojeno od pitanja o konačne dioničare poduzeća, koje proizlazi iz istog zakona ali popunjava drugi dio slike o klijentu: ne rizik transakcije, već strukturu vlasništva i kontrole.