trebam li obavijestiti s kojim zemljama radim poslovanje

Rizik zemlje je standardni dio provjere klijenta

Da, u praksi banka pita s kojim zemljama poslujete, i to je dozvoljeno. To spada pod provjeru klijenta prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft). Banka mora procijeniti rizike, a zemlje s povećanim rizikom od pranja novca ili financiranja terorizma su stalni kriterij pri tome. Često popis pitanja ne pita za svaku zemlju posebno, već za zemlje izvan EU/EGP, ili specifično za zemlje koje se nalaze na listi rizika. Pročitajte pitanje doslovno: "inozemni klijenti" može u praksi značiti "klijenti izvan EU" ili "klijenti u zemljama visokog rizika", a to znatno utječe na ono što trebate navesti.

Ono što konkretno dostavite ovisi o tome kako je pitanje formulirano: popis zemalja, postotak prodaje po regiji, ili samo potvrda da ne poslujete sa zemljama na listi sankcija ili rizika. To se također tiče pitanja ili je poduzeće ili neki od njezinih članova uprave na listi sankcija, jer banke često spominju rizik zemlje i rizik sankcija u istom dahu, ali to su dva različita testa. Ako nemate gotov pregled zemlji vašeg klijenta, razumna je praksa raditi na osnovu podataka o fakturaciji ili CRM-a, i to posebno navesti ako banka traži navođenje izvora.

Osnova: Wwft klijentska provjera, a ne Trgovinski registar

Obveza da se navede zemlje poslovnih odnosa ne dolazi iz Zakona o registru trgovaca 2007 — koji samo utvrđuje tko je poduzeće i tko mu pripada, vidi i tko su konačni korisnici poduzeća — već iz provjere klijenta koju moraju provesti institucije kao što su banke prema Wwft. Ovaj zakon obavezuje samu banku da provjeri rizike, a rizik zemlje je pri tome priznat čimbenik; poduzeće dostavlja podatke koji su banci potrebni da bi mogla napraviti tu procjenu.